hello.. udostojih se ja napisat novi post.. mada.. vidi ti mene =)
prvo, željela bih vam se zahvalit na ovih par komentara, jer vidim da ste iskreno pročitale post..
thank you girls..
dakle, danas sam htjela pisat o prolaznosti..
shvatila sam da sve u životu, pa i sam život prolazi..
neki dan razgovarala sam s frendom s kojim nisam dvije godine riječ progovorila.
tako, zezali smo se preko icq-a, i shvatila sam koliko se promijenio od kad smo zadnji put pričali.. sjetila sam se da smo svaki dan visili skupa.. poznavala sam ga bolje od sebe.. a sad, sada smo samo znanci, koji se pozdrave na ulici.. život na s je odveo svakog svojim putem, i od onda nismo ni riječ progovorili.. sada tu i tamo znamo par riječi preko icq-a i to je to..
onako, jednostawno više nikad neće stvari biti iste.. i shvatila sam da mi zapravo nedostaje on, i to naše prijateljstvo.. a onda, kad malo bolje razmislim, nedostaje mi mnogo stvari, mnogo ljudi, mnogo prijatelja.. shvatila sam da je sve to prolazno.. neki dan sam se prisjetila toliko trenutaka koje sam zaboravila.. zapravo, nisam ih zaboravila, nego, jednostavno nisam nikada mislila na njih.. shvatila sam da mi je jako žao što vrijeme leti, i što upoznajemo toliko novih ljudi, jer imamo manje vremena za one stare prijatelje, koji su bili uvijek uz nas.. onako, zapravo, svi ljudi u našem životu imaju neku ulogu, a onda, kad ispune tu ulogu, jednostavno odu.. i mi često odlazimo iz života drugih ljudi, jer tamo više nemamo šta raditi.. a onda, jednom će netko sasvim nenadano uletjet u naš život i jednostavno se tu zadržati neko vrijeme.. vrijeme.. hm.. i vrijeme je prolazno.. vrijeme samo leti.. ljudi odrastaju, stare..
zaboravljaju druge ljude.. i tako sve u krug.. znam da je to prirodni tok života.. jedino, žao mi je što smo zaboravili neke ljude koji su nam jako puno značili, i žao mi je što su oni zaboravili nas.. sve je tako prolazno.. i ljudi i vrijeme, i život..
kiZz by: Hypnotic sweetheart

...Ljubav...
Možda bi mogLa zaviriti u dubinu swoga srca i izbaciti swe u owaj post.. a možda je to preteško... možda je preteško shvatiti koga woLim, a možda je još teže uopće nekog voLjeti... VOLJETI... zna Li itko uopće što znaći voLjeti??? Danas woLiš nekog, pričaš da bi umrLa za njega, da je on jedini, i da ćeš ga voLjet do smrti... zbog njega režeš žiLe, pLačeš, patiš... A onda za godinu, mjesec iLi tjedan, shvatiš da više prema njemu ne osjećaš ništa... on je za tebe samo uspomena... onda za nekog drugog, trećeg, petog misLiš da je sawršen, da ćeš ga woLjeti do smrti, zbog njega pLačeš i patiš...a što se desiLo s onim prije?? Nisi Li se kunuLa da ćeš ga vječno voLjet, nije ti njegowo ime ostaLo urezano na ruci?? Sad se time smiješ, i misLiš kako si gLupa biLa dok si „VoLjeLa njega“ gdje je nestaLa twoja „Ljubav prema njemu?? Kamo je nestaLo ono kucanje srca dok si ga widjeLa? Kamo su nestaLe one suze koje si ispLakaLa govoreći da ćeš ga zauvijek voLjeti? Sad na swe to gLedaš s osmjehom.. možda ga i ismijavaš...a toLiko si ga „voLjeLa“.. barem si tako govoriLa... rekLa si da ga voLiš??? Jesi Li ga zbiLja woLjeLa??? MisLim da je danas u svijetu prava Ljubav prava rijetkost... Ljudi uLaze u weze kao prijateLji, a posLje te weLike Ljubavi, koja pukne, možda zato jer nikad ni nije biLa weLika kao što se misLiLo, a možda zato jer smo mi dopustiLi da pukne... a nakon weze, u kojoj je biLo takozvane „LJUBAVI“ više se ni nemožete vidjeti.. izbjegawate se.. to je Ljubav?? Je Li to ikad biLa „Ljubav“??? znamo Li mi uopće što je Ljubav?? Svi tvrdimo da osoba koju sad woLimo, da cemo ju wjecno woLjet... a cinjenica je da ju ni sad ne woLimo.. barem ne onakwom LjubavLju kakwom bi trebaLi... a wjerujte, za mjesec, godinu iLi cak deset, wise tu osobu neces „VoLjeti“ ako se to uopće može nazvati LjubavLju... koja je svrha uopće voLjeti, ako će ionako prije iLi kasnije zawršiti??? Svi misLe da će osobu koju sad woLe wječno woLjeti... sumnjam... to si rekLa i za osobu prije... a pogLe, zamjeniLa si tu Ljubav novom.. ako to uopće možemo nazvat LjubavLju... Većina Ljudi nikad u životu ne doživi prawu Ljubav... svi misLe da je prawa ona koju oni osjećaju.. a u wećini sLučajeva nije tako... Neka misLe... i ja sam misLiLa da woLim swakog od dečki u koje sam zaprawo biLa samo zaLjubLjena.. jer, zaLjubLjenost i Ljubav su totaLLy drugačije stvari... Ja sam shwatiLa, da zaprawo nisam sposobna woLjeti... Nitko od nas nije... swi smo stworiLi neki swijet iLuzije, i misLimo da s svojih 14, 15, 18 godina woLimo... mješamo osjećaje zaLjubLjenosti, privLačnosti, atraktivnosti s LjubavLju... nitko još nije uspio definirati Ljubav... a često se pitam hoće Li itko uspjeti... jer, zna Li itko od nas woLjeti??? To moramo sami sebe zapitati.. aLi, sa swojih 14, 15, 18 godina sigurno ne osjećamo LjubaV, barem ne onu pravu.. a swi misLimo da neizmjerno woLimo... hm, nije da sam ja protiw Ljubavi, aLi, misLim da swi imamo kriwu perceprciju swega toga... misLim da je u mojem ziwotu mozda jedan decko, koji mi se jako swiđa, i možda sam zaljubLjena, widLa budem kak bude on reagiraL na swe to, aLi, nemrem reći da ga woLim, kad još neznam woLjet... aLi, znam da osjećam nešto....

ah, ta ljubav..
ova teorija je davno skopirana s jednog bloga..


nadam se da vam se sviđa..
kizZ by: hypnotic sweetheart

Pa, hello.. Ovo mi je već treći blog, al, neću odat prijašnje adrese, jer ne želim da me bilo tko povezuje s ovim blogom. Napravila sam ga iz razloga da imam gdje napisat svoja mišljenja, swoje stavove, bez da me svi napadaju, i da kad me vide mi seru, jer sam rekla istinu koju oni ne mogu prihvatit. I baš me briga, dali će bilo tko ovo čitat.. ovo je samo da meni pomogne izbit neke moje frustracije.. i da mi pomogne da lakše savladam neke probleme.. jer, lijepo je jednostavno sve ispuhat iz sebe..
I uživat..
Zato, glavno da ja imam gdje pisat šta želim.
That`s all 4 now.
Bye..
Uwijek waša: Hypnotic sweetheart..